Ima Rusi, onako u poletu, da nam odma daju jedno tri milijarde do nove godine, da nam se nađe i gas za dž za barem dve naredne grejne sezone, Kinezi metro ispod cele Srbije i na površini onaj exra-brzi magnetni voz, a Evropljani će raketu "Arijanu" da preimenuju u... zna se...
Možda stvarno ima grad Tetovo u Kini od 10 000 hiljada Srba tamo, šta znaš. Ako je Srbija do Tokija mora da postoji naših nastambi, kako su krstaši pravili gradove do Jerusalima. Pa da. Samo treba prezino navesti, Made in China iz srpske opštine Tetovac u okruku tom i tom u Chini.
...i ja se pitam, imajući u vidu da živimo u "Demokratskoj diktaturi" (Žarko Korać, govoreći kako je danas u Srbiji slobodno reći ili uraditi sve kao i u bilo kojoj demokratskoj državi, ali uprkos tome - nije moguće ništa promeniti).
kontraproduktivni demokratski smaraci! ne glasam 20. bole me uvo da menjam dva prevoza i da putujem u jednom pravcu 3 sata da bih zaokruzila botu... moze on i bez mog glasa da pobedi onog bolida!
#Tanjči, sinoć sam ušima okrznula TV duel... Jedan ume lepo da se ponaša kad petlja, muti, laže. Drugi uopšte ne ume da se ponaša. Sa Tadićem znamo na čemu smo, sa ovim drugim isto to samo primitivnije.
U svakom slucaju je beznadje , tako da je sve jedno da li si u njemu heroj ili kukavica. Ali, mogu to da razumem, da ne osudjujem i da ne procenjujem tako. Bzv teska tema, ne moze u tri reci .
Baš si me bacila u razmišljanje... Za nekog ko se odluči na takav čin, potrebna je zaista velika hrabrost, hrabrost da čovek sebi "prizna" kako nema izlaza i kako više ne postoji ni najmanje zrnce nade - ne ulazim sad u to koliko je ta čovekova procena realna. Čini mi se, od nade je najteže odustati, jer hvatamo se za nju i kad je to presmešno i budalasto.
A opet, za sve druge takav čin najčešće izgleda kao kukavičluk ili čak kao bezobzirnost u odnosu na bližnje, sve do momenta kad će se možda i sami naći u sličnom procepu...
I tako, "na zapadu ništa novo"...
#Freely, za mene je hrabrost dići ruku na sebe. Šta ako se preživi? Konkretan primer: čoveka su doneli u KC koji je pokušao samoubistvo. Od svega je “dobio” prostreljeno oko. Da ne pričam o bacanju sa zgrada pa doživotna vezanost za krevet i sl. Mada imam utisak da oni skloni samoubistvu nemaju ni mrvu sumnje da mogu da prežive. I kako okarakterisati samoubistvo mlađe žene koja je za sobom ostavila četvoro dece, najmlađe je imalo dve godine?
Nekada jedini način da kukavica prebrodi svoj strah jeste da uradi ono čega se plaši... Paradoksalno su verovatno čak istovremeno, ne naizmenično, i jedno i drugo....
Učiteljica nas je pitala da li znamo šta je to 1. maj - i svi su ćutali, samo sam se ja javio:
-To je dan kada bi tata trebalo da primi platu, ali je ne primi! Nije ni 1. aprila, ni 1. marta, ni februara, januara... U decembru je pozajmio za prasence od teče, ali mu još nije vratio, i kad god zove, mi moramo da kažemo da tata nije tu, iako se krije u WC-u kao da teča može da vidi kroz slušalicu.
Lupila mi je čvrgu i rekla da sednem. Objasnila nam je da je reč o prazniku rada i rekla da svako od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i šta bi voleli da budemo kad porastemo. Kada je došao red na mene rekao sam:
-Moj tata privremeno radi na železnici, leži na šinama. Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio čika Mile koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: "Dabogda vam naleteo teretni iz Lapova kad niste hteli sa Miletom u stranku..."
Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašicu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" čim on izađe iz stana. Posle se svađa sa komšinicom čiji muž često pijan piški u liftu i radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto. Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mestu koje se sviđalo šeficinoj kozmetičarki, i premalo grudi da bi je prebacili na šalter. Htela je da proda tatinog "juga" i dedin Orden rada sa zlatnim vencem i skupi pare za jaku "četvorku" - rekli su joj da za te pare ne može da sredi ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi.
Na sreću, ona komšinica nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za
500 dinara očisti stan. i oriba lift kad se komšija ekspert vrati s posla. Nije komšinici teško da to i sama uradi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu. Kaže da uspešnog muža mora da prati i ambiciozna žena, a i ne može drugačije da je ubaci kod sebe u ministarstvo kao savetnika.
Što se onog dela "šta bih voleo da budem kad porastem" tiče, tu sam baš bio
u nedoumici! Mislim, dvoumim se da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj firmi razredna po podne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da Đuri kaže "šefe", ili da postanem političar?.
Kada smo bili mali, Đurin tata je često išao u Zabelu, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htela da vodi i Đuru kada bi vikendima išla u posetu čika Joci. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo čim je posle nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade čak i čika policajci koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa zauške, tera ih da rade sklekove i ne daje im platu. Stvarno ne znam da li to, ili da idem u poslanike? Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala da uđe u Skupštinu, a on dreknuo na televizor: "Ostavite je na miru - čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!"
-Dobro je, sine, izgleda da j*** još nekog osim nas u mozak - okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: "U poslanike će tebe tata, u poslanike, ali da zoveš i tatu u poslanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posete."
Moj uzor je čika Velja, on se bije i psuje za platu i niko ga ne tera u
ćošak kao mene.
Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u poseti neki fin čika, Rasim, ćale se više ne vraća onoliko ukočen kući - dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno ležanje na šinama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije!
Mama i dalje navija za onaj teretni iz Lapova, hvatajući se za "diplomu" sve češće, a ja za tu penziju koju tata pominje - kaže to je sigurna lova na koju mogu da računam ukoliko se ostvari mamina želja.
Eto, priznajem da mi ni posle svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cele porodice radi samo baka, umesto da se kod kuće odmara i gleda španske serije. Mada, nije joj loše - po ceo dan sedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamenu za neku siću. Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba - i ne traže kusur.
Otpevao sam mami i tati pesmu koju nas je učiteljica naučila - "Da nam živi, živi rad" - dobio sam šamar od tate, a mama me je gađala diplomom. Tek sad ništa ne razumem - zašto slavimo nešto što nas sve nervira?
#Arrow3, ja Ve ljubazno zamoljavam da se ne uozbiljavate. Smej je zdrav. Fala Vi na razumevanju.D (da ti lepo odgovorim kad me već lepo pitaš al' na drugom blogu:D)
#Ilijana, malo smo svi prsli ali nije nam za zameriti.:D
uto - 01.05.2012
Prvomajski uranak
Imale smo S. i ja svoj uranak. Kasni sati 30. aprila. Zaposednuta dva mesta u najboljoj ćevabdžinici u gradu. I tako do ranih sati 1.maja.
To sa “urankom” sam skontala tek kad sam videla u koje vreme su izletnici zauzimali svoja mesta. Bez sve šale. Jutros, gledajući reportaže sa beogradskih izletišta, beše mi drago videvši omladinu kako se vraća nekim lepim stvarima kao što su izleti u prirodu. Pa pićence, pa mezence, pa mesence, pa sve začinjeno pesmom i smehom. Milina.
Rešila sam da se zaljubim. Što meni da je lepše i bolje no mojim drugaricama (i rod i pomoz bog) koje čupaju ruse kose zbog jačih im polovina? Nema smisla, časna reč.
#Strelka, vidim te duplo a ni traga ni glasa od Erosa... Ramacotija.:))) Miš ti zaslužuje lovorike.:D
čet - 26.04.2012
Komšijski crni humor, realno
On – 84 godine, ona - dvadesetak godina mlađa. Oboma drugi brak, s tim što je njen status udovice znatno duži od njegovog statusa udovca (bio udovac šest meseci).
-Šteta bi bilo da umre pre jula. Tad se navršavaju dve godine kako su u braku pa bi ona stekla pravo na njegovu penziju.
Pa čuj: i crni humor je humor.Ja ga obožavam upražnjavati (doduše za sada samo na sebi) i volim da mu se nasmejem.
Shvativši crticu iz komšiluka kao problem, nudim rešenje u rečenici jedne drevne babe: "Bolje od muža do muža nego od sina do sina" (misl se na svoju decu generalno).
Blog-gazdarice, samo sam hteo da pokrijem sve mogućnosti (pade mi na pamet BASIC-ova petlja if-then-else. E moj komentar je pod onim else (šta ako nije šala. :) )
#Robin & Sizif, da su živi i zdravi još godina sto, da je pesme i vina tralalalala :) Nego, što komšiluk brigu brine zbog njihove računice.:) Još crnji humor; pitam koje je čovek godište a dobijem odgobor "Što? Je l' umro?".:)
Kao što rekoh: kod tebe uvek smeh i dobro raspoloženje! Tebe za Predsednicu! :)